Štetočine

Štetočinama se smatraju one životinje koje mogu prouzrokovati oštećenja na biljkama koja su ekonomski značajna kako u kvalitativnom tako i u kvantitativnom smislu.

Na poljoprivrednim kulturama štete pričinjavaju organizmi različitih životinjskih grupa kao što su: 

• Insekti
• Grinje
• Nematode
• Puževi
• Glodari
• Ptice... 

Po broju vrsta najbrojnija grupa štetočina su insekti. 

U zavisnosti od izvora hrane kojom se hrane insekte možemo podijeliti na:

Biljojedi (fitofagni ili herbivorni insekti) - hrane se samo biljkama.

• Polifagne ili insekte koji se hrane većim brojem biljnih vrsta iz različitih botaničkih porodica (skakavci, žičnjaci, gusjenice različitih vrsta leptira i dr.);
• Oligofagne – koji se hrane botanički srodnim biljnim vrstama – vrstama iste familije (veliki i mali kupusar, buvači itd.);
• Monofagne – koji se hrane samo jednom biljnom vrstom (graškov žižak) 

Mesožderi (zoofagni ili karnivorni insekti) koriste hranu životinjskog porijekla (trčkovi, bubamare, staklokrilci, parazitske osice, muve gusjeničarke itd.).

• Predatori (ubiju žrtvu);
• Nametnici ili paraziti (na žrtvi se trajno hrane);
• Parazitoidi - jedno vrijeme se hrane na ili u žrtvi a nakon što završe određenu fazu svoga razvoja žrtva umire

Svaštojedi (pantofagni ili omnivorni insekti) – hrane se hranom biljnog i životinjskog porijekla (rovac).

Saprofagni insekti – hrane se organskim materijama biljnog ili životinjskog porijekla u raspadanju (neki niži insekti)

Nekrofagni insekti – hrane se leševima uginulih insekata i drugih životinja

Koprofagni insekti – hrane se životinjskim izmetom (u narodu su poznati kao balegari).

Za poljoprivredu su kao štetočine značajni fitofagni insekti. Štete nanose direktno ishranom ili indirektno kao prenosioci gljivica, bakterija i virusa – uzročnika biljnih bolesti.

Najobičniji oblik štete je uništenje biljke u cijelosti ili pojedinih njenih organa usnim aparotom za griženje. Oštećivanjem listova smanjuje se asimilaciona površina biljke, oštećivanjem korijena narušava se snabdjevanja vodom i mineralnim materijama iz zemljišta, a oštećivanjem stabljike remeti se transport vode i hranjiva. Vrste koje se razvijaju u zrnju kulturnih biljaka, u polju ili u skladištima, hrane se njihovim sadržajem umanjujući visinu prinosa i kvalitet već gotovih proizvoda.

Insekti koji imaju usni aparat za bodenje i sisanje, svojom ishranom uzrokuju deformacije listova, vršnih dijelova biljaka, mladica i dr. Na mjestima sisanja biljnih sokova pojavljuju se bjeličaste ili žućkaste pjege. Oštećene ćelije izumiru, pa nastaju lokalne nekroze, a kod jačeg napada propadaju i cijele biljke.

Ova dva načina ishrane insekata narušavaju životne funkcije biljke što dovodi do značajnog smanjenja ili potpunog uništenja prinosa. Neke vrste insekata (muve galice, ose šiškarice, neki tvrdokrilci) prilikom ishrane izlučuju materije koje uzrokuju stvaranje raznih zadebljanja ili tumora, čime također pridonose narušavanju fizioloških procesa biljaka i smanjenju prinosa.

Svojom aktivnošću čovjek u značajnoj mjeri utiče na promjene u populacijama insekata. Privođenjem ledina kulturi, isušivanjem podvodnih terena, navodnjavanjem poljoprivrednih površina, unošenjem mineralnih đubriva, primjenom pesticida i drugim mjerama čovjek mijenja prvobitne ekološke uvjete života kukca i tako u znatnoj mjeri utiče na njihov biološki potencijal tj. sposobnost razmnožavanja i održavanja na nekom staništu.