Zaštita bilja u ratarstvu: Biološke mjere zaštite biljaka

Primjena ovih mjera proizilazi iz pretpostavke da svaka biljna i životinjska vrsta ima svog prirodnog neprijatelja pa tako i korovi, štetočine i prouzrokovači biljnih bolesti.

Metod biološke borbe protiv štetnih organizama može se srpovesti kroz:

KLASIČAN POSTUPAK – ciljano unošenje predatorskih ili parazitskih vrsta iz postojbine štetnih vrsta.

- očekuje se uspostavljanje ravnoteže

NEOKLASIČAN POSTUPAK – korišćenje egzotičnih agenasa u kontroli štetnih vrsta

- s obzirom da takvi agensi ranije nisu bili prisutni u postojbini štetne vrste, ovakav oblik nazivamo novom asocijacijom

KONZERVATIVAN METOD –primjena različitih mjera koje omogućavaju poboljšavanje uslova za razvoj već postojećih prirodnih neprijatelja na staništu vrsta koje treba suzbiti (očuvanje gnezdilišta, kućice za senice, očuvanje mravinjaka)

AUGMENTATIVAN POSTUPAK – povremena produkcija, razmnožavanje i ispuštanje već postojećih prirodnih neprijatelja na one površine na kojima je brojnost štetnih organizama uvećana.

-očekuje se dejstvo u toku jedne sezone, bez uspostavljanja ravnoteže

U vezi sa tim, postoje slijedeće biološke mjere borbe:

Primjena insekata,
Primjena mikrobioloških agenasa
Primjenom životinja – herbivora,
Primjenom „viših“ biljaka kao kompetitora i antagonista

Biološke mjere u zaštiti gajenih biljaka sprovode se prevashodno u cilju:

Biološke kontrole - upotreba prirodnih neprijatelja od strane čovjeka u kontroli štetočina.
Sprovođenja prirodne kontrole brojnosti štetnih organizama
Princip favorizovanja već postojećih prirodnih, bioloških odnosa – predator-plijen, parazit-domaćin i kompeticija

Kao prirodni regulatori štetnih organizama mogu se navesti slijedeće kategorije organizama:

Parazit – organizam koji živi na domaćinu ili se na ili u njemu hrani
Parazitoid – oblik parazita koji u krajnjem ishodu ubija svog domaćina
Predator – organizam koji se hrani drugim organizmom koji je od njega manji ili slabiji
Patogen – mikroorganizam koji uzrokuje pojavu bolesti kod domaćina

Da bi se neki organizam mogao okarakterisati kao dobara prirodni regulator štetnih organizama na gajene biljne vrste on mora imati slijedeće karakteristike:

Dobru sposobnost potrage
Specifičnost prema domaćinu
Visok nivo reprodukcije
Kratak životni ciklus
Adaptabilnost
Ustaljenost
Sinhronizacija sa domaćinom

Dobri primjeri upotrebe nekih od prirodnih neprijatelja štetnih organizama su:

Dactylopius ceylonicus (štitasta vaš) i Cactoblastis cactorum (leptir) koji su uticali na brojnost populacije Opuntia vulgaris – kaktusa,